PC BIOS prestaje postojati od 2020. godine

Fotografija članka: PC BIOS prestaje postojati od 2020. godine

Mogućnost da nativno bootate DOS i ostale antikne operativne sustave će nestati do 2020. godine jer je Intel odlučio preći na čisti UEFI.

Oglas

Na UEFI Forumu, Intel je najavio kako će do 2020. maknuti i posljednje ostatke PC BIOS-a i napraviti punu tranziciju na UEFI firmware.

BIOS (Basic Input/Output System) je mali dio koda ugrađen u matičnu ploču koji rukovodi osnovnom inicijalizacijom i bootanjem. Odgovoran je za pozivanje vašeg hardvera, prebrojavanje RAM-a i preventivni pregled stanja hardvera odnosno izbacuje grešku kada recimo tipkovnica nije spojena. Zatim pokreće proces učitavanja operativnog sustava i nudi neke osnovne servise.

BIOS je inače bio esencijalni dio prvog IBM-ovog PC-a (“Personal Computer”, 1981.). BIOS s njega bio je neraskidivo povezan s Intelovim x86 procesorima na kojima se pokretao, a firmver je napisan u assembleru. Firme su tada morale graditi sustave sa kompatibilnim BIOS-om da bi bili kompatibilni sa “PC-em”. Ako bi u tome uspjeli, softver napravljen za “PC” radio bi besprijekorno i na njihovim strojevima. Kažem “ako bi u tome uspjeli”, jer su rana računala bile kopije IBM PC-a čiji su softverski inženjeri obrnutim inženjeringom prilagođavali izvorni BIOS, a često nisu baš dobro napravili taj posao. No već nakon nekoliko godina je firma Phoenix napravila pouzdan i precizan BIOS za korištenje što je omogućilo mnogim hardverskim kompanijama da se bace u biznis s osobnim računalima.

Tokom godina BIOS-ove usluge postale su manje važne, računala su tokom 90-ih godina prešla sa 16-bitnog na 32-bitni način kada su stigle tada popularne “386-ice” i počeli su se koristiti 32-bitni driveri za pristup hardveru umjesto BIOS sistemskih servisa. Pa je BIOS postao potreba još samo radi inicijalizacije, dok sve ostalo rješava OS.

Problem povezanosti sa x86 arhitekturom značio je da ostale platforme, poput onih građenih oko Sun SPARC čipova i Apple/IBM/Motorola PowerPC-a imaju vlastite, nekompatibilne firmvere. A kada je Intel razvio i promovirao nove čipove sa Itanium IA64 setom instrukcija, trebali su novi firmver budući da je x86 BIOS bio neprikladan. Tako je nastao EFI (Extensible Firmware Interface) za IA64 uređaje.

Na x86 računalima, BIOS se još dugo zadržao. Ali s vremenom (oko 2007.), radi loših performansi, ograničene funkcionalnosti i slabe održivosti, Intel i ostali u industriji osobnih računala pošli su u suprotnom smjeru. EFI se proširio na 32- i 64- bitne x86 sustave te čak i na ARM arhitekture, pa je nastao UEFI.

Osobna računala sa UEFI-om došla su na tržište od 2011. sa Sandy Bridge generacijom Intelovih procesora. Dok je danas UEFI sveprisutan i gotovo svi x86 strojevi stižu sa UEFI-om umjesto BIOS-a. Tako da je zapravo pitanje zašto Intel čeka do 2020.?

Iako sav novi hardver i operativni sustavi rade nativno s UEFI-om, uporaba starijih operacijskih sustava (DOS, 32-bitne verzije sustava Windows starije od Windows 7, 64-bitne verzije sustava Windows starije od Vista) nije zanemariva. Štoviše, određeni hardverski uređaji također su vezani za BIOS. Stari BIOS imao je sustav proširivosti nazvan Option ROM koji omogućava prepoznavanje i programiranje dodatnih diskovnih kontrolera pomoću BIOS-ovih usluga sustava. Option ROM, poput samog BIOS-a, napisan je u 16-bitnom realnom modu x86 koda.

Prva generacija UEFI firmwarea napisana je tako da nudi isključivo programska sučelja koja su kompatibilna s BIOS-om, čime je savršeno kompatibilna s BIOS-pogodnim hardverom i softverom. Tek kasnije UEFI firmware nudi sučelja nativna za UEFI. Kako bi riješili ove stvari (jer stari operativni sustavi očekuju da će ih pokrenuti BIOS, a stari hardver očekuje produljenje BIOS-a). Novi firmware može raditi kao BIOS-kompatibilan uz pomoć Compatibility Support Modula (CSM). S CSM-om moderni sustavi mogu podići stari softver i podržavati stari hardver. Bez toga će raditi samo nativni UEFI hardver i softver.

Većina računala danas dolazi s CSM-om onemogućenim, iako ga možete omogućiti kao opciju. Nasuprot tome, matične ploče za one koji sami sastavljaju svoje računalo dolaze sa uključenim CSM-om. Veliki razlog za ovakava disparitet je Secure Boot i zahtjevi hardvera koje Microsoft traži da bi hardverski dio mogao biti kvalificiran za logotip Windows. Secure Boot štiti od širokog spektra zlonamjernog softvera koji ovisi o neovlaštenim operacijama na disku, a može funkcionirati samo ako je CSM onemogućen. Kao takav, većina OEM računala isporučuju se u Windows-kompatibilnom, CSM-inaktiviranom načinu rada. Samograditelji obično ne brinu o takvim stvarima zbog čega su matične ploče isporučene u više kompatibilnom, ali manje sigurnom, CSM modu.

Intelov je plan potpuno uklanjanje CSM-a. To će pojednostaviti hardver jer nema potrebe za validacijom s CSM-om isključenim i uključenim. I  programeri mrežnih kartica, kontrolera i grafičkih kartica više ne trebaju napraviti Option ROM-ove za slučaj da netko koristi potpuno novi hardver s drevnim softverom.

Čuju se glasine da će budući Intelovi x86 procesori smanjiti naslijeđenu podršku – odnosno će to biti čisti 32- i 64-bitni procesori koji nemaju 16-bitnu kompatibilnost – a uklapaju se u planove uklanjanja posljednjih tragova BIOS-a iz UEFI-ja.

Što vi mislite o ovom pothvatu? Napišite u komentaru.

Oglas
Pretplatite se na BESPLATNE
Tjedni pregled najzanimljivijih tehnoloških informacija
Poveznica se otvara u novom prozoru
Sigurnosna provjera: Upišite rezultat  9+8=

KOMENTARI


Neprimjerene komentare, poveznice, reklamiranje/promoviranje i komentare koji tematski nisu vezani uz vijest odmah ćemo ukloniti.