Intervju: na Ice caffe-u s Marijom Lugarić

Fotografija članka: Intervju: na Ice caffe-u s Marijom Lugarić

 Računalo: Vi ste blogerica, aktivna konzumentica Facebook-a i Twittera, zastupnica u Hrvatskom saboru, kako pronalazite vremena za sve to?
M. Lugarić: Kada se čovjek dobro organizira, za sve ima vremena. S druge strane, i blog (za kojega ipak ne nalazim dovoljno vremena pa pokatkad izgleda kao zapušteno čedo) i Facebook i Twitter, ali i moj posao kao zastupnice su komplementarni. Kao zastupnici mi je obveza komunicirati s građanima i tu se savršeno uklapaju i Facebook i Twitter – komunikaciju obavim kvalitetno, a ujedno mi je i zabavno. U tome i jest ključ: povezati možda naizgled ne povezive stvari i u njima još pritom i uživati.

Računalo: Da li je to promijenilo vaš život i na koji način? 
M. Lugarić:Pa jest, granica privatnog i poslovnog vremena se gubi, ali istovremeno sam upoznala mnogo zanimljivih novih ljudi od kojih sam i naučila ponešto pa, kad ispod svega podvučem crtu – u plusu sam.

Računalo: U sve većoj zabrinutosti na globalnoj razini oko privatnosti i zaštite podataka ne mislite li da barem preko Twittera dajete previše osobnih podataka, npr. vaše dnevno kretanje ili poslovne aktivnosti, a što je na neki način neodgovorno ponašanje jer bi vrlo lako mogli postati žrtva krađe identiteta?

M. Lugarić: U aktualnim diskusijama oko privatnosti i zaštite identiteta sam nedavno rekla jednom kolegi da društvene mreže ne ugrožavaju našu privatnost, nego je redefiniraju. Osobno sama odlučujem koje ću privatne detalje staviti, koje slike i slično. Nadam se da tu ne griješim. Ali ste u pravu i svi oni koji kažu da je za društvene mreže, posebno za djecu, potrebna i dodatna edukacija kako bi ona postala svjesna svih rizika. S druge strane, moj posao jest javan. Sjednice Sabora se prenose na televiziji, pokatkad imam osjećaj da radim u Big Brotheru, pa onda ne mijenja puno na stvari ako se foursqueram da sam u Saboru, zar ne? Isto tako, kako se ipak cijeli moj posao ne odvija samo na plenarnim sjednicama, želim ljudima i pokazati što, gdje i kako kao zastupnica radim (čak i više!) kad nema sjednica. Naravno, kako mi političari ne bismo bili samo dosadni (jer nismo!), ubacim i koji privatni detalj – jer osim posla, ja sam i privatna osoba koja se trudi živjeti normalno. Sukladno tomu se normalno i ponašam – i u stvarnom životu, pa onda i na društvenim mrežama.

Računalo:  Koji su vaši kriteriji za odabir /prihvaćanje prijatelja na Facebook-u? Da li su to ljudi koje doista poznajete i družite se sa njima ili…
M. Lugarić: Tu smo mi koji smo ipak u javnoj sferi molo u specifičnoj poziciji – iako bih pokatkad poželjela dodavati samo osobe koje poznajem u RL-u, to naprosto ne mogu. Ipak, ne dodajem baš bez veze svakoga tko to poželi – pogledam zajedničke prijatelje i sl, a ako baš tu osobu ne mogu nigdje smjestiti, pošaljem poruku: tko su, što su, gdje su me našli i slično. I onda ima svakakvih reakcija: od onih malobrojnih koji se na to smrtno uvrijede (‘ignore’ odmah!) do onih (kojih je velika većina) kojima je drago da komuniciraju sa živom osobom. Jedino tako to ima smisla, osobno mi je blesavo gomilanje nekih ljudi o kojima ništa ne znam…

Računalo: Djeca i tineđeri danas rastu između mobilnih telefona, računala, video igara…Što mislite, kako sve to utječe na njihovu percepciju granica između virtualnog i fizičkog svijeta?
M. Lugarić:Postoji li ta razlika uopće? (smijeh) Sad ozbiljnije, naravno da postoji razlika i naravno da utječe na djecu. I opet naglašavam ulogu i roditelja i škole koji moraju djecu naučiti kako da tehnologiju okrenu u svoju korist, da im olakšava život i čini ga kvalitetnijim, a ne da se pogube u nadrealnom ili irealnom paralelnom svemiru. Današnje klince je teže uvjeriti da je nešto nemoguće, nestrpljiviji su, oni bi da je sve na jedan klik… a ne ide to baš tako.

Računalo:  Iako je kraj školske godine, da malo popričamo o uvijek vrućoj temi školskih udžbenika. Primili ste brojna pisma i e-poštu vezana na temu opsjedanje prosvjetnih djelatnika od strane nakladnika ne bi li se odlučili za njihove udžbenike, ali, ipak sve anonimno. Mislite li kako su to istinite informacije i što ste učinili po tom pitanju?  
M. Lugarić:Naprosto sam dobila previše informacija od nepovezanih ljudi, da bih sumnjala da u toj situaciji dima, nije bilo ni vatre.  Kako moj posao nije istjerivanje istine i, posljedično, eventualni progon nezakonitosti, sve sam, kao što mi je i obveza, proslijedila državnom odvjetništvu i nadležnom ministarstvu.

Računalo: Prošle školske godine i opet famozne konfuzne situacije oko školskih udžbenika,  pojavila se je ideja oko izrade digitalnih udžbenika za učenike.  Ukratko, prema vašem mišljenju koje su prednosti i mane digitalnih udžbenika i imate li spoznaju što se dešava u ovom segmentu?
M. Lugarić:Ne znam čini li se išta po tom pitanju. Odgovor za ili protiv digitalnih udžbenika nije jednostavan. Prvo, treba razlikovati digitalni od digitaliziranog udžbenika. Pod digitaliziranim udžbenikom mislim na pdf postojećeg, standardnog ukoričenog udžbenika i za to nisam. Naprosto je za roditelje jeftinije kupiti udžbenik, nego ga doma ispisati na računalu. Tu je još i kvaliteta papira, boje i ostalo što je dosta važno za mlađu djecu (posebno djecu nižih razreda osnovne škole). Kad se radi o digitalnim udžbenicima, oni bi morali biti dio ukupne paradigme u kojoj je tehnologija sredstvo za drugačije, novo i inovativno učenje i poučavanje. To podrazumijeva da svako dijete ime računalo, da ga ima svaki učitelj, da je to sve umreženo u prikladnoj aplikaciji i sl… No, i to (iako nam je to prilično izvjesna budućnost) nije posve prikladno za niže razrede osnovne škole. Dozvolite mi da kažem kao učiteljica (što je moja primarna profesija): djecu moramo naučiti pisati olovkom, moramo ih naučiti raditi s knjigom…

Računalo: Kada smo već kod školske tematike, što mislite o tome da je informatika u našim osnovnim školama i djelomično srednjim školama još uvijek izborni predmet, i da nema naznaka da se to promijeni .
M. Lugarić: Ma, to je užas. Elementarna pismenost u 21. stoljeću podrazumijeva trojezičnost: znanje materinjeg, stranog (uglavnom engleskog) i informatičkog jezika. Pod informatičkim jezikom ne mislim na znanje programskog jezika, već znanja i vještina koja su potrebna da bi se informatička tehnologija mogla koristiti na suvisao, smislen i koristan način te ona bazična znanja i vještine potrebne za stalno novo (samo)učenje i hvatanje koraka s napretkom tehnologije. Da bismo to mogli moći učiniti, moramo znati kako ona funkcionira. Rješenje problema sadašnjeg statusa nastavnog predmeta informatike kao izbornog predmeta vidim u glavama odgovornih za obrazovnu politiku koji nikako da izađu iz 19. stoljeća i ne mogu shvatiti da je vrijeme velikih reformskih zahvata prošlo. Dok mi tako čekamo da se osmisli reforma ili da "dođu bolja vremene" (koja u pravilu ne dolaze!), stvari prolaze… Obrazovni sustav treba postaviti fleksibilno i modularno kako bi se sustav mogao stalno mijenjati i prilagođavati. Zamislite samo kako se i koliko svijet promijeni u 12 godina koliko je dijete u osnovnoj i srednjoj školi…

Računalo: Dosta bi bilo školske tematike. Uskoro su ljetni praznici. Odrastali ste u vrijeme famoznih nestašica i kada se manjak benzina nadoknađivao kroz sistem "par-nepar". Da li je to možda utjecalo na vas da se aktivirate u politici?
M. Lugarić: Dobro se sjećam redova za crni kruh… U mojoj obitelji se oduvijek o svemu razgovaralo, raspravljalo; učili su me doma odgovornosti. I motivacija za politiku (za koju, usput, nisam nikada mislila da će mi biti profesija!) je došla iz te građanske odgovornosti i svjesnosti o tome da ako mi se neke stvari ne sviđaju, da bolje i drugačije neće pasti s Marsa, nego treba na njima aktivno raditi. Politika je najefikasniji mehanizam za promjene i ispravljanja nepravdi. I zato politika.

Računalo: Koje su prednosti društvenih medija za političare?
M. Lugarić: Mi smo kao političari dužni polagati račune ljudima koji su nas izabrali što i kako radimo, i društvene mreže su za to super. S druge strane, lako, jednim klikom, možete plasirati neku svoju ideju ili postignuće većem broju ljudi, a uvijek (to je moje osobno iskustvo) dobijem od ljudi i neku dobru ideju, uvidim neki problem kojega nisam bila svjesna… Nekada su se političari i građani susretali po tribinama, ovako je jednostavnije, svatko doma u svom stolcu, a iskustvo i neposredna komunikacija čak i bolja. No, još uvijek je najbolja kombinacija: često mi se ljudi jave elektroničkom poštom, porukom na FB ili TW (tako sam im valjda  pristupačnija), pa, ovisno o problemu, se nađemo i uživo.

Računalo: Koji su nedostaci društvenih mreža za vas političare?
M. Lugarić: Najveći nedostatak je što nemam privatnog vremena. Na Blackberry-ju imam podešen push za poruke pa kako se tko javi, odmah BB zvrnda… Ima i malobrojnih pojedinaca koji misle da ako ste dostupni, da morate i možete odmah sve učiniti. Kako je nas iz politike malo na društvenim mrežama (to još nije standard kao u razvijenim demokracijama), zbog te dostupnosti popijem i koju ružnu koja ne ide mene nego politike općenito, ali, sve to ide u rok službe. Ma, nedostatci su zanemarivi kad se usporede s koristi.

Računalo: I za kraj. Koji savjet bi dali vašim kolegama u saborskim klupama ako bi se eventualno odlučili pratiti ICT i koristiti društvenim mrežama?
M. Lugarić: Mogu im ponoviti samo ono što sam već nekima savjetovala: da budu normalni! Da dokažu da i mi iz politike živimo normalnim životima (barem velika većina nas). Isto tako, da budu svjesni da će im to značiti i više posla… Hm, možda im to s poslom ne bih trebala govoriti da ih ne uplašim ;)

Sanja Ledinek: Na naše zadovoljstvo, hvala na odvojenom vremenu  i pristanku za ovaj razgovor. Želim vam puno Twittova, Facebook prijatelja i uspjeha u karijeri.
                                                                      Puno i vama hvala, baš je bilo ugodno.
 

Oglas
Oglas
Pretplatite se na BESPLATNE
Tjedni pregled najzanimljivijih tehnoloških informacija
Poveznica se otvara u novom prozoru
Sigurnosna provjera: Upišite rezultat  5+2=

KOMENTARI


Neprimjerene komentare, poveznice, reklamiranje/promoviranje i komentare koji tematski nisu vezani uz vijest odmah ćemo ukloniti.