Osobina svakog poduzetnika je zanimanje za ekonomiju. Onu pravu naučnu, ali i onu narodnu koja se samo u razgovoru može naučiti i u mailanju naravno. U mailovima kao i u razgovorima iznosimo svoja razmišljanja kao provokaciju, a ne kao argumente, jer želimo biti bogatiji za iskustvo druge strane. Argumenti zatvaraju usta drugoj strani, a provokacija vapi "Što ti misliš o tome? Jesam li dobro zaključio?"
Provocirajmo zajedno gosp. Josipa Kumeričkog, dipl. ing. kemije, savjetnika za razvoj u firmi Samoborka, savjetnika za proizvode u ustanovi Kartelo, a ostalo ćemo otkriti tijekom razgovora.

Ivica Kartelo:
Joža, meni najzanimljivija tema iz poduzetništva je kako napraviti vlastite proizvode i usluge, vlastite brandove. Kad čitam živote Forda, Du Ponta, Bill Gatesa i sve druge poznate poduzetnike, ali i naše brandove Kosteliće, Ivaniševiće i druge njima slične, vidim da je svima od reda bio važniji njihov proizvod nego novac. Njih nije briga za novac. Novac im je važan samo utoliko da im omogući što bolje uvjete za rad na njihovom proizvodu. Svi mi oni više liče na učenjake koji istražuju, skaču do stropa kad nešto otkriju, dođu milijarde novca, a oni opet istražuju, a na kraju sav novac ionako najčešće doniraju ili ostave nasljednicima, jer oni nemaju kad trošiti.

Josip Kumerički:
Ivice, mi si pišemo jedan drugom stvari iz naše svakodnevnice s temom kako proizvesti proizvod  ili brand. Brand = proizvod koji je samo po nazivu tako velik da ga svatko zna koristi i da svakom bude od koristi. Inače, znači još marka, tvornički žig, vrsta robe.

Jučer sam govorio ovako mom prijatelju: Nemojte kupiti «Coca Colu» nego si iz grožđa napravite mošt, tako da ga na 79stupnjeva Celzija pasterizirate i ulijte u vruću bocu te istu dobro zatvorite dakako bez konzervansa. Susjed ima vinograd i veliki dio vina ne popije, a kupuje «Coca Colu». «Coca Cola» je najveći svjetski brand vrijednosti od oko 80 milijardi $, a nastao prodajom zašećerene vodice. Tu počinje priča o dodanoj vrijednosti koju ja na svom radnom mjestu imam stalno u svijesti i čak u podsvjesti. Na staroj mješalici prije 40 godina smo mješali dvije vrste žbuka. Moj zadatak je bio da na istoj mješalici mješamo barem još jednu vrstu žbuka. To je bila dodana vrijednost tom pogonu.

Slušajte reklame danas na  TV ili radiju, pa ćete vidjeti kako su dodane vrijednosti kod mnogih proizvoda u nas, samo etikete koje se lijepe u našim pogonima  na inostrane brandove.

I sada dolazi malo matematike iz jedne knjige Edward de Bono koja se zove «Opportunities»:

Prepisat ću vam te formule na engleskom:
Value=Benefit/(Effort x Risk)
Effort=(Cost x Inertia)/(Resources x Method)
Risk=(Novelty x «If –count») / Experience
Inertia=(Complacency x Opposition) / (Motivation x Need)

Znate, Ivice, nismo nikad voljeli razlomke u našim mladim danima kada su nas ih učili u pučkoj školi. A život se upravo događa u razlomcima između dviju vrijednosti. Dakle, vrijednost jest nešto, što djelimo između koristi u brojniku razlomka i umnoška napora i rizika u nazivniku. Funkcija vrijednosti se dalje kao što vidite rasčlanjuje u nove faktore koje nakad  želimo prikazati brojkama (što nije lako ) ali se kao koncept mogu računati po principu: vrijednost raste ako korist raste a smanjuje se ako su rizici i napor (trud, muka) veliki. Dakle, ako želimo uči u bussines bilo čega (mošt, izrada web stranica, pisanje koda neke  Acces-baze) moramo proanalizirati najprije pojmove konceptualno, a ako je ikako moguće i brojkama: potreba, motivacija, opozcija, samopouzdanje, iskustvo, novitet, isplativost IRR, metode, resursi, inertnost, troškovi.
Sve te pojmove i brojke ako «izvrtimo» za svaki projekat posebice po gore navedenim formulama, možda će nam se više isplatiti proizvoditi pasterizirani mošt nego izrada web stranice. No, dodana vrijednost će biti web stranica pridodana proizvođaću mošta. Moj poznanik iz Vivodine prodavao jabuke Slovencima a oni proizvodili mošt i ocat od jabuka. Sada on proizvodi sve sam i i ima veliku dodanu vrijednost na svoj vočnjak.

Na kraju tu se mogu  «ubacit» statističke funckije te obraditi primjerice 10-tak različitih  projekata, izračunavši  IRR i NPV i PI itd, pa se onda  kaže kako je to dobro za bankovne kredite. No, stalno mora  biti na pameti svakom mladom poduzetniku slijedeća jednakost: poduzetnost= radoholičarstvo. Uspiju oni, koji rade uvijek i svugdje, pa i onda kad im projekti propadaju.

Ivica Kartelo
Prvi online učitelj u Hrvatskoj
www.e92.hr
--

Napiši komentar

Molimo vas da sadržaj komentara bude tematski vezan uz članak koji se komentira. Imajte na umu da administratori imaju prava pobrisati sva vrijeđanja i napade na osobnoj razini. Ne koristite komentare kao sredstvo osobne promidžbe. Da biste dobili novi sigurnosni kod, molimo vas da osvježite vaš preglednik prije pritiska tipke Šalji. Gornja stavka vrijedi ukoliko greškom upišete krivi sigurnosni kod.
Korisničko ime:
BBCode:
Komentar:
Sigurnosni kod:*