Cyber ratovanje i cyber špijunaža (2)

Fotografija članka: Cyber ratovanje i cyber špijunaža (2)

Također je rečeno da je bila i agencija za istraživanje i razvoj obrambenih sistema. Ova se vijest savršeno uklapa u nastavak priče o cyber ratovanju i cyber špijunaži , industrijskoj ili vojnoj svejedno. Potaknut eskalacijom državnog cyber ratovanja i stvaranja cyber vojnih jedinica na svim stranama svijeta, NATO je na seriji konferencija ili summita tijekom prošle godine obznanio da mijenja svoj obrambeni fokus sa klasičnog ratovanja prema cyber ratovanju jer opasnost više ne prijeti od tradicionalnih neprijatelja u mjeri u kojoj prijeti od novih napada koristeći internet tehnologije. Ovime se stvorio potencijal da se ravnoteža sa cyber kriminala prebaci na cyber ratovanje i da metode koje su u prošlosti korištene od strane kriminalnih organizacija postanu okosnica nove vojne doktrine u kojoj će svi napadati sve bez vidljivih žrtava takvog tipa ratovanja. U osnovi ovakvog tipa ratovanja nalazi se konstantno ispitivanje obrambene posture neprijatelja, traženje slabih točaka i na kraju preuzimanje kontrole nad vojno informatičkim efektivima po mogućnosti bez ostavljanja tragova te blokade ili uništenja istih u trenutku kad ih openent pokuša upotrijebiti.

Koje su glavne slabosti u obrambenim sustavima protivnika nije se promijenilo već odavno i najbolje nam otkriva izbijanje afere wikileaks koja je započela tresti američki vojni i civilni establishment sredinom prošle godine iako je cijeli projekt wikileaks zaživio još krajem daleke 2006. Ispostavlja se da je najslabija karika u sigurnosnim sistemima čovjek koji rukuje osjetljivim podacima i koji je zbog svog uvjerenja ili materijalne kompenzacije spreman dovesti u pitanje cjelokupni sigurnosni setup. Ovo su na svojoj koži najbolje osjetili Pentagon i Američka vlada jer su kroz wikileaks kanale procurile tajne vezane za zataškane vojne pogreške u Afganistanu i Iraku, ali i za tajne protokole za iznuđivanje informacija od zatvorenika u logorima poput Guantnamo Bay-a na Kubi.

Medijska eksponiranost ovakvih slučajeva polako, ali sigurno dovodi sigurnosne zajednice do spoznaje da je osim kontrole ulaza na perimetru prilično značajno kontrolirati i izlaz, odnosno curenje informacija prema van iz sigurne zone. Ovo zapravo postaje još i značajnije od obrane perimetra jer se glavne metode cyber ratovanja, a i cyber špijunaže baziraju na ljudskim slabostima u sistemima koje se želi napasti. Ovo je postalo toliko očigledno da se u domeni informacijske sigurnosti počinje razvijati nova grana koja kombinira sigurnost i psihologiju. Ista metodologija koristi se pri tom i za obranu i za napad.

Djelatnost koja je koristila psihologiju kao metodu dolaska do ciljeva je svakako špijunaža. Neovisno radi li se ovdje o industrijskoj ili vojnoj, novi uzlet ovoj djelatnosti dao je razvoj cyber tehnologije tako da su mnoge države shvatile potencijal kombiniranja starih iskustava iz obavještajnih službi i novih mogućnosti koje donosi brza razmjena uglavnom nezaštićenih informacija. Razvoj ove hibridne djelatnosti toliko je napredovao da je nedavno i ruski premijer Putin od svoje obavještajne zajednice zatražio da se znatno više fokusiraju na segment industrijske špijunaže. Nema sumnje da će ruske obavještajne službe sa žarom izvršiti želju svog premijera koji i sam potjeće iz istog miljea te da u godinama koje slijede možemo očekivati veliki procvat špijunske aktivnosti i tehnologije. Vremena koja dolaze biti će nadasve zanimljiva jer će se tajnost informacija moći sve teže i teže zadržati. Pitanje je samo koliko će u svemu stradati mali čovjek čija će privatnost gotovo potpuno nestati i o kome će svi znati sve. No, to je već tema za neki drugi članak.

Oglas
Oglas
Pretplatite se na BESPLATNE
Tjedni pregled najzanimljivijih tehnoloških informacija
Poveznica se otvara u novom prozoru
Sigurnosna provjera: Upišite rezultat  5+6=

KOMENTARI


Neprimjerene komentare, poveznice, reklamiranje/promoviranje i komentare koji tematski nisu vezani uz vijest odmah ćemo ukloniti.